KOLIKO NAS IMA ?

Dobrodošli na moj blog...Na ovom blogu su objavljene vijesti sa internet portala koje su u vezi sa popisom stanovništva ili demografijom uopšte...Hvala na posjeti...

24.05.2009.

Mali heroji Vlasica

Datum: 14.02.2009 21:27
Autor: Željko Derajić

Tek što školsko zvono odzvoni kraj zadnjeg časa, a radosni đaci krenu svojim kućama pojedincima nije do veselja. Kako bi i bilo kada ih do kuće dijeli ni manje ni više već 16 kilometara.

Dok vjetar s Vlašića huči, a vukovi zavijajući utjeruju ljudima strah u kosti, makadamskim putem prekrivenom snijegom u školu svakodnevno prolaze dvanaestogodišnjaci Stamenko Knežević i njegova drugarica Nataša Tomić iz zaseoka Pilipovina kod Kruševa Brda na kraju kotorvaroške opštine.

Da bi čuli školsko zvono to dvoje heroja ispod Vlašića svakodnevno ustaju u pola šest, dnevno u oba pravca prepješače 14 kilometara dok ostatak puta pređu u oronulom kombiju koji prevozi đake iz škole u Šipragama do Kruševa Brda i druga podvlašićka sela.

Dok su njih dvoje još u školi u Šipragama, desetogodišnji Aleksandar Knežević pješice sam kroz šume i proplanke probija se do kuće udaljene sedam kilometara od škole.

Ekipa "Nezavisnih novina" uvjerila se da je dački život tih istinskih malih heroja jako težak.

Prošli smo putem kojim dvoje mališana prolazi svakodnevno.

Svakodnevno pređu 32 kilometra

Od nekadašnjih 450 učenika iz sela Kruševo Brdo smještenog pod planinom Vlašić danas je ostalo samo 12 učenika.

Njih sedam putuje svakodnevno devet kilometara u jednom pravcu da bi stigli do centralne škole u Šipragama.

Uslovi u kojima putuju su zaista teški jer se voze u starom kombiju koji samo što se nije raspao. Ali, kako i sami kažu, "kada muka natjera, niko ne pita, već se uzima šta se ima". Tek što smo izašli ispred školskog dvorišta školarci nam pokazuju oronuli kombi kojim svakodnevno dolaze u školu.

"Evo u čemu se vozimo... Ali dobro je i to kada nema drugog. Ja i Nataša nastavljamo još sedam kilometara od Kruševa Brda pješke da bismo došli kući. I tako svaki dan", kaže dječak Stamenko.

S našim malim herojima nastavljamo put od Šipraga do Kruševa Brda, a onda dalje prema Pilipovini. Tek što smo krenuli, izmamili smo osmijehe malih lica koja su nam priznala da su jako sretna.

"Ovo je drugi dan kako nećemo pješke kući. Jedan dan nas je komšija povezao, a sada i vi. Eh, da je ovako svaki dan...", kaže mali Stamenko.

Loš je makadamski put od Šipraga do Kruševa Brda. Vrbanja svojim slapovima posjetioce opčini svojom neopisivom ljepotom.

Ali, našim sagovornicima i malim junacima omrzlo je svaki dan gledati jedno te isto.

"Umorimo se svaki dan pješačeći. Prvo nas istrese kombi po ovom makadamu, a onda moramo pješke. Kroz šume, blatnjavim putem, a kada dođemo kući moramo da učimo", gledajući kroz prozor zamišljeno nam priča mala Nataša.

Dolazimo u Kruševo Brdo. Kuće koje su porušene tokom prošlog rata u BiH još nisu obnovljene.

Zgrada osnovne škole u koju je nekada išlo 450 đaka je stara i oronula. Danas u tu školu ide samo pet učenika.

Ono što nas je zaintrigiralo za ovu priču počinje sa ovoga mjesta, jer prave pustolovine Stamenka i Nataše kreću odavde.

Sa njima muku dijeli i Aleksandar koji svakodnevno pješači do Pilipovine jer mu je dugo čekati da iz Šipraga stignu njegove komšije, pa kroz šume i brda ide sam.

"Svakog dana idem pješke. Do kuća ima sedam kilometara. Dugo mi je da čekam Stamenka i Natašu pa krenem sam. Nekada me oni stignu pa mi je lakše. Ne bojim se puno", kaže Aleksandar.

Pokazujući Divič vrh preko 1.000 metara nadmorske visine mali heroji nam pričaju da im je kuća gore iz brda. Malo je obala, ali kako kažu imaju dva mjesta gdje odmaraju. Rasodnik i Palučak.

Idući od kuće do škole mališani pričaju o filmovima koje gledaju, crtaćima, ali najčešće i maštaju šta će biti kada porastu.

"Volio bih da budem policajac. To mi se najviše sviđa. Ali, volio bih ići i na fakultet pa ću još odlučiti šta ću. Samo se nadam da ću stanovati blizu fakulteta da ne bih išao svakodnevno pješice", kaže Stamenko.

Njegova koleginica Nataša voljela bi da bude pjevačica. Najviše sluša muziku i zbog toga smatra da bi bila dobra pjevačica. Mali Aleksandar mašta da bude fudbaler.

Najviše se plaše vukova

Na putu od škole do kuće Stamenko, Nataša i Aleksandar se najviše plaše vukova. Zima je najteža kada se sa okolnih brda i planina čuje jezivo zavijanje vukova. Hladni vjetrovi se zavuku u kotline, a putevi budu zatrpani snijegom.

"Čuli smo da u jednom čoporu ima sedam vukova. Ali još nijednom nisu izašli pred nas. Ipak, malo se bojimo. Ali moramo ići... šta ćemo. Valjda nam ne bi ništa uradili kada bismo se sreli", hrabro ističu njih troje.

Na pola puta od kuće do Kruševa Brda roditelji su djeci postavili klupu. Mjesto se zove Palučak, vjerovatno po potoku koji protiče u blizini.

Na drugoj strani je Divič, planina išarana stazama kuda prolaze samarice dok svlače drva u podnožje.

"Evo, ovdje se odmorimo. Malo se ispričamo i ismijemo uz pokoji vic. Ali nekada nam nije do smijeha jer, kada kiša pada, ne možemo ni da sjednemo. Mokra klupa, a mokra i odjeća. Nekada se i prehladimo", kaže Stamenko.

Kada se odmore, treba da idu uz brdo još tri kilometra.

Kažu da je put do prije nekoliko godina bio jako loš, ali da je popravljen i da im je sada lijepo ići.

Dolazimo na uzvišenje s kojeg se vidi tromeđa opština Kotor Varoš, Travnik i Teslić. Ispred nas se nazire ograda. Iza nje groblje.

"Još malo pa smo stigli. Evo, vide se prve kuće, a uskoro će i naše. Kada dođemo ovdje, najljepše nam je. Znamo da smo došli kući", kaže Nataša.

U planu selidba

Stižemo u zaselak Pilipovina. Dvadesetak kuća od kojih se u samo sedam vijori dim iz odžaka. Mještani su, zbog ekstremnih uslova života bili primorni da bolji život potraže u Vojvodini, Kotor Varošu i drugim ravnijim naseljima.

Mileva Tomić (36), majka male Nataše, izgubila je muža u ratu. Živi s majkom Milicom (63) i bratom Veljkom (37) koji je već kupio kuću blizu Novog Sada i planira da svoju porodicu odvede iz Pilipovine.

"Snijeg ovdje nekada zapada do povrh prozora. Ne vidi komšija komšiju. Nikuda se ne može maknuti i otkud život ovdje. Djeca se pate i to ne mogu više da dozvolim", kaže Veljko.

Ako mali Stamenko ne ide u školu, Mileva mora Natašu da vodi do Kruševa Brda na kombi i da ode po nju. Tako se zna desiti da prepješači 28 kilometara dnevno dok odvede kćerku i dođe po nju.

"Sedam kilometara je u jednom pravcu i toliko u povratku. To je 14. Tako i kada trebam ići pred nju. Stvarno smo se napatili svih ovih godina i jedva čekam da odemo odavde. Isto nam je ako trebamo ići u trgovinu koja je u centru sela", kaže Mileva.

Selidbu jedva čeka i Nataša. Dosadilo joj je, kako kaže, svako jutro ustajati i ići u školu. U selu često nema ni struje pa djeca moraju učiti uz svijeću.

Baka Milica kaže da je srce boli za unukom. Ali šta će kada joj ne može pomoći. Isplete joj priglavke i rukavice kako bi je zaštitila od jakih zima koje vladaju pod Vlašićem.

"O doktoru ne smijemo ni razmišljati jer kako da dođemo do njega kada nemamo auto. Nisam otišla kod doktora već godinama, a u selo nisam sišla nekoliko mjeseci. Eto, još malo da proslavimo Sretenje, našu krsnu slavu i odosmo i mi. Žao mi je napustiti rodnu kuću, ali mora se. Zbog djece", kaže Milica.

I naši muški heroji će uskoro na put. Stamenko će sa ocem u Srbiju, a Aleksandar u Gradišku.

Dok se opraštamo od malih heroja s Vlašića, vjetar nemilosrdno duva.

Okolne planine pokrivene su snijegom, a iznad vrhova priprema se oluja.

Crni oblaci nagovještavaju nevrijeme koje prijeti da će "udariti sa svih strana".

Snijeg će prekriti puteve, a mali učenici opet će ujutro morati u školu.

Do kombija moraju pješke, a onda s kombijem do škole.

I tako sve dok ne sjednu u autobus koji će ih odvesti u Novi Sad, Gradišku... u noviju i sretniju budućnost, bez pješačenja i zavijanja vukova.

Ali, ostaće upamćena pustolovina kada je troje učenika pješačilo 14 kilometara dnevno da bi naučili kako se postaje čovjek.

A Pilipovina će uskoro ostati pusta, sa svojim vukovima, medvjedima i velikim snjegovima.

KOLIKO NAS IMA ?
<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

DEMOGRAFSKE INSTITUCIJE
AGENCIJA ZA STATISTIKU BIH
ZAVOD ZA STATISTIKU RS
ZAVOD ZA STATISTIKU FBIH
CENTAR ZA DEMOGRAFSKA ISTRAZIVANJA

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
31386

Powered by Blogger.ba